|
Za taj pješčani kamen u kojem sam
Nerazumno ali tvrdoglavo ukorijenjena
kao krumpirova ruža;
za ljude sa kojima živim
i koji mi pomažu da živim;
za žene koje mi pomažu spoznati
kako i zašto.
Marge Piercy, 1976. Living in the Open
Program Same sebi u oktobru smo posvetile radu na glasu!
Nas dvadeset zajedno sa Birgitte Grimstad smo bile na intimnom
putovanju kroz svoja tela i ženski univerzum!
Sledeći susret sa Antonellom Dianom, Žene na delu i aktivistkinje za
bolji život žena u našem društvu zakazuju za 8/9 Decembar u Kulturnom
centru REX.
Zahvaljujemo se Sonji, Aleksandri, Ivani, Ani, Tanji, Ljubici, Zorici,
Melihi, Tomislavi, Olji, Biljani, Donki, Snezani, Slobodanki, Vesni,
Sanji, Maji na dirljivom i hrabrom učešću i posebno Ani na strastvenom
prevodu i Biljani na super fotkanju!
Kulturnom centru REX i Dušici Parezanović na gostoprimstvu, kao i
švedskoj feminističkoj fondaciji Kvinna till Kvinna.
U četvrtak, 18. oktobra u 19h, Birgitte Grimstad, performerka i
pevačica je govorila o svom radu i životu kao uvod u radionicu o glasu
za aktivistkinje ženskih organizacija iz Srbije u okviru programa Same
sebi na prvom mestu. O tome kako je bilo hrabro pronaći ponovo svoju
kreativnost, otići prvi put na put oko sveta sama, kako je pevala na
Marševima za oslobođenje žena od Osla do Moskve, kao i preko
Atlantika i umalo uništila svoj glas (ko kaže da je lako boriti se za
žene pa makar i pevajući?)....kako izgleda život žene sa 71 koja peva,
priča priče, smeje se i naravno i dalje putuje sama oko sveta...
|